***Unf()rg€T@ߣ€*** By: Aicha Marvolo Riddle

next time počnen pisat
još ne priman likove...

aj ovaj ce biti dobar u to sam sigurna.....

ovako... priča je kopirana sa mog bloga jer mi se ne da po 10-ti put smišljat novu, pa ewo

mali uvod:

[Anna i ja] nas dvije su još dok smo imale 10 godina obavjestili da ćemo iči u Durmstrang jer smo problematične što se ponašanja tiče i što se tiče magije. ja bih znala namjerno ili nenamjerno (trenutno je taj detalj, ta pojedinost, nebitna) mučiti kletvom 'Cruciatus' sve ljude oko sebe dok bi Anna znala poplaviti i spaliti nešto. no, većinom smo to radile namjerno.
ja sam prvo živjela u sirotištu (prve tri godine), a također i Anna. mene je majka ostavila unutra i umrla, a Annu su roditelji bezjaci samo odbacili poput brata i sestre koje je nastavila tražiti. kad je imala tri godine po nju je došla njezina teta i odvela je k sestri, ali Anna je zahtjevala da i ja idem s njom pa nas je posvojila.
napokon smo i krenule u Durmstrang. Annina sestra me nikad nije voljela, a pogotovo sad manje jer je tvrdila da se Anna pokvarila družeći se sa mnom i da zato ne idemo u Hogwarts kao i ona. prve godine smo Anna i ja u školi izvodile gluposti kakve nisu niti učenici sedme godine i zato smo postale omražene. prekršile smo svako pojedino pravilo škole i prijetilo nam je isključenje. u Dumrstrangu je bio program za problematičnu dicu što se tiče magije, pa su nas zato tamo stavili. nas dvije nitko nije volio jer smo drukčije. onda smo se smirile (prividno) i tako provele tri godine radeći samo sitne probleme. na ljeto prije sadašnje (pete) godine su nas obavjestili da će nas premjestiti u Hogwarts. Annina sestra je bila oduševljena, ali to nije promijenilo naše odnose. obje smo smještene u Slytherin i mržnja Annine sestre se povećala prema meni, a i moja prema njoj. u Slytherinima smo upoznale super tipa koji ide na 7. godinu, Alexandra Satana a.k.a. Axa ili Acu. također imamo 'super prijatelje' u Gryffindoru, čak njih četvoro. jedna je osoba Annina sestra, a druge 3 dva sina i jedna kćerka onog Harryja Jamesa Pottera i Ginny Weasley. sinovi su James (5. godina) i Albus Severus (4. godina), a kćerka Lilly (ona se zaljubila u Axa, a ide u 2. razred).

sunce zalazi. svjetloplava nijansa neba se lagano gubi i nastupa prava kraljica - noć. ljubičasti i narančasti tragovi se gube s neba. ja, jedna krinka sasvim sama ispod nebeske čarolije sjedim na kamenim stubama pišući. odjednom me prostrijelila bol. tinta je pala na pod. crna krv je potekla i rasjekla me. pero je palo i bubnjanjem aktiviralo ono najgore u meni... samu mene. polako sam tonula u taj bezdan, crnilo, ništavilo... pergamenti su pali na kameni pod. bol se povećala i isto tako i nestala. minula... otišla. osjetila sam vjetar i posljednje sunčeve zrake na licu. otvorila sam oči. sve je bilo isto. zbunjeno sam pokupila pergamente i dignula se. čim sam dignula pogled pergamenti su mi ispali. tamo stoji on... tako mald i lijep i... tako živ! nema one zelene kože, crvenih očiju, lorda Voldemorta... nema one Voldemortove zlobe kojom odiše. samo crna gusta kosa, blijeda put i... Tom Marvolo Riddle. gledao me čarobnim očima. ukipila sam se. u tom trenutku mu nisam mogla vidjeti, tj. raspoznati boju očiju. primaknuo mi se korak-dva. dugi crni kaput mu je zašuštao po kamenom podu i razbacao lišće. ruke je držao u džepovima. gledao me blago i bezazleno. iz džepa je izvukao svoj dugi crni štapić i uperio ga u mene. odmah sam shvatila da nešto nije u redu. ustuknula sam par koraka, a on je štapić još više pružio prema meni. blijeda koža je počela zelenjeti. čarobne oči crvenjeti. crna kosa nestajati. crni kaput se pretvorio u pelerinu i plašt. ubrzo je ispred mene stajao... lord Voldemort. dotaknula sam hladan zid iza sebe. bila sam u škripcu. znala sam da mogu izvući štapić, ali onda bi mi ono došlo u glavu 'on ti je brat'. uskoro sam osjetila Voldemortove tanke prste na mom vratu i njegovu hladnu košu, a štapić na obrazu se doimao kao vatra.
- Aicha! - čula sam Annin glas i osjetila njezin dodir na ruci, ali u tom trenutku to nisam registrirala. Voldemort je maknuo štapić i ispred mene se opet pojavio Tom. pogledao me i nestao. nastavila sam zuriti u mjesto gdje je prije stajao Tom. - Aicha! - ponovno sam začula Annin glas i pogledala ju. - što ti je? - upitala me.
- jesi ga vidjela? stajao je tu! živ je! -
- tko? -
- Tom... - Anna je problijedila. - ...Voldemort. -
- Aicha, nitko tu nije stajao. halucinirala si... pričinilo ti se... -
- NE! - visnula sam. - pa bio je tu! -
- Aicha... - rekla mi je Anna, te me uhvatila za ruke, protresla i opet pustila. - ...on je mrtav već 22 godine. BRAT TI JE MRTAV!!! suoči se s istinom... - još sam više problijedila. - Aicha... znaš i sama što ti se dogodilo kad si se rodila prije 86 godina. -
- 86 godina? - upitao je Ax Annu. tek sam ga sad primjetila. cijelo je vrijeme (očito) stajao tu. - mogu ja dobiti objašnjenje? - upitao nas je. Anna je pogledom zatražila odgovor od mene. kimnula sam glavom, a ona se dignula i krenula pokupiti stvari sa stepenica.

------

prije 86 godina sam rođena, a prije 88 Tom. moja majka je saznala za prokletstvo njezine obitelji jer je prekinula čistokrvi lanac time što se udala za bezjaka. kad je rodila Toma ostavila ga je u sirotištu kako ne bi bio u opasnosti. dvije godine poslije je i mene rodila. na žalost, nije znala za drugi dio proročanstva. a to je onaj koji govori da će joj drugo dijete biti zaleđeno u vremenu i prostoru od trenutka kad se rodi. ja sam istog trena zaleđena. prije 15 godina (7 godina nakon Tomove smrti) sam odleđena. neka me žena našla na ulici i odvela u sirotište. tamo sam provela tri godine u Anninom društvu. ostatak priče... već je poznat

Ax je spustio pergament na stol, a ja sam ga brzo spremila u džep.
- babo stara. - rekao mi je i odvalili smo se smijati

weeeeeeeeee!
*prwo,uvod uvod mi se jako sivdja...zanimljivo mi je to u koje si vrijeme smjestila radnju.
*ja bih znala namjerno ili nenamjerno (trenutno je taj detalj, ta pojedinost, nebitna) mučiti kletvom 'Cruciatus' sve ljude oko sebe dok bi Anna znala poplaviti i spaliti nešto. no, većinom smo to radile namjerno.
Ma,anna je uvijek bila miroljubivo dijete,a tebe da ne spominjem XD
*Annina sestra me nikad nije voljela, a pogotovo sad manje jer je tvrdila da se Anna pokvarila družeći se sa mnom i da zato ne idemo u Hogwarts kao i ona.[/i]
Hmmm...ovo ce biti zanimljivo
*prve godine smo Anna i ja u školi izvodile gluposti kakve nisu niti učenici sedme godine i zato smo postale omražene.
zasto ste postale omrazene ako ste radile gluposti?
to se i trazi
ali ako se u gluposti ubraja i mucenje kletvom cruciatus,onda nis
*dva sina i jedna kćerka onog Harryja Jamesa Pottera i Ginny Weasley. sinovi su James (5. godina) i Albus Severus (4. godina), a kćerka Lilly [/color](ona se zaljubila u Axa, a ide u 2. razred).
boring

*lijep opis neba na pocetku
*- Aicha... - rekla mi je Anna, te me uhvatila za ruke, protresla i opet pustila. - ...on je mrtav već 22 godine. BRAT TI JE MRTAV!!! suoči se s istinom...
ovo mi je bas tuzno...
pogotovo ovo kad vikne...
*ja sam istog trena zaleđena. prije 15 godina (7 godina nakon Tomove smrti) sam odleđena. neka me žena našla na ulici i odvela u sirotište.
ovo je tako dobro!...odladjena,zaledjena...svidja mi se...XDXDXDXD
*Ax je spustio pergament na stol, a ja sam ga brzo spremila u džep.
- babo stara. - rekao mi je i odvalili smo se smijati

budale

Samy je napisao/la:

*prwo,uvod uvod mi se jako sivdja...zanimljivo mi je to u koje si vrijeme smjestila radnju.
Ma,ti si anna je uvijek bila miroljubivo dijete,a tebe da ne spominjem XD
*
Hmmm...ovo ce biti zanimljivo
*
zasto ste postale omrazene ako ste radile gluposti?
*lijep opis neba na pocetku
*
ovo mi je bas tuzno...
pogotovo ovo kad vikne...
*
ovo je tako dobro!...odladjena,zaledjena...svidja mi se...XDXDXDXD
*
budale

drago mi je što ti se uvod sviđa XD
Anna? miroljubiva... aj dooooooobroooooooo XD
nadam se da oće
da,da... zbog toga
da, i meni se sviđa
ma ja ti se to oko Toma uživim kako bi zapravo bilo da se to dogodi... pišem ono što mi dođe
eh... a vidiš, meni se malo tupasto činilo
ma Aco je moj medo, dobaj je on XD

to je ironija

hhhhhhhhhhhhhhheeeeeeeee......ma soooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooperrrrrrrrrrr...odlicno i meni se uvod svida kao i sve ostalo....odlicno svaka cast

Boy and the Ghost

došla je večer. crna. tamna. mirna. tiha. ulazim u spavaonicu. Victoria i Kristina će očito spavati u našoj sobi. peta cura još nije došla. nikoga nema osim mene ovdje. sjela sam na krevet:
- što je ono značilo? – prošlo mi je glavom. – zašto sam ugledala toma? – zatvorila sam oči i moglo bi se reći utonula u san sjedeći. čula sam krckanje vatre. brzo sam otvorila oči.
gledam kroz prozor. snijeg. bijeli pokrivač je sve pokrio, ali nisam u sobi više. u nekoj sam kući. pri pogledu na taj pustoš vani i tu bjelinu me prošla jeza, ali osjetila sam toplinu.

the streets are empty
inside it's warm

čula sam kako se vrata otvaraju iza mene. okrenula sam se. ostala sam bez daha. crna kosa, visoka prilika… prvo sam pomislila da je to Tom Marvolo, ali ne… to je samo Tom. moj otac. nisam odvajala oči od njega. bacio je pogled prema mjestu gdje ja stojim i isto tako brzo i vratio na vrata.

his hands are shaking
they locked the door

škljocanje brave. kuća je zaključana, bar na neko vrijeme sigurna od hladnih vjetrova.
- tata!!! – čulo se iz susjedne sobe. zajedno sa ocem sam se zaputila tamo. Tom, od nekih godinu ipo sjedi na drvenom podu. još u njemu nema onog misterija tame i vela smrti, niti blijede puti poput leda ili snijega vani koji još neumorno pada. oči su mi se napunile suzama i jedna mi je vrela suza, vrelija od one vatre u kaminu u ovoj prostoriji, spustila niz obraz. – tata, tata, jesi li mi kupio igračku? – upitao ga je Tom sav ushićen. očevo lice je problijedio i pogledalo preko mene nekoga. okrenula sam se i tamo ugledala nju… majku. duga smeđe-plava kosa joj pada po leđima. blago lice je puno ljubavi prema svima u ovoj prostoriji. mužu je uzvratila zabrinut pogled, te joj je taj pogled pao na mene. iz zabrinutog se pretvorio u iznenađujuće blag. kao da me vidi ili osjeća. krenula je rukom prema meni.
- drugi put sine, nisam danas našao. – čula sam očev glas i majčina ruka se povukla. nije me taknula. nisam osjetila taj dodir pun ljubavi. zagledala sam se u Toma. tako sretnog s tim što ima. tako neupoznat sa svojom sudbinom. došlo mi je dotrčati do njega i zagrliti ga samo da osjeti da ga netko voli. nije bitno u kojem vremenu ili prostoru, ali bitno da to osjeti. iako znam da to ništa ne bi promjenilo.

all he wanted was a toy
all he needed was a gentle heart to lead him throught the dark
when his dreams are running wild.

stavila sam ruku na očevo rame i čvrsto stisnula stisak. zatvorio je oči i jedna mu se suza pojavila na obrazima. uhvatila sam majku za ruku. ona je bila prva koja je stisnula moju ruku. zatvorila sam oči i još jedna, dvije, tri… suze su počele same od sebe teći po mome licu. upravo sam tu pokraj svojih roditelja koji će, kad se vratim nazad gdje god to bilo, biti mrtvi i gledam u brata koji je ovdje mlađi od mene 13 ipo godina. znam da ovo nije stvarnost, ali želim ostati.

boy and the ghost
fire's not burning
the lights went out, the lights went out

odjednom je nestalo kamina s vatrom. otac je nestao i moja je ruka pala do mene. majčin stisak je nestao poput nje. pogledala sam na ta mjesta gdje su prije bili. kao da je nešto optočeno čarolijom i još vidim njihove likove. pogled mi je pao na Toma, mog brata… moje sve. prišla sam mu par koraka kuće je nestalo i pojavila se soba (zaključila sam ona u kojoj je bio u sirotištu). stari krevet sa željeznom ogradom i bijelom posteljinom se vijori na vjetru koji dolazi iz otvorenih balkonskih vrata. bijele zavjese pokrivaju, pa otkrivaju jedan stari ormar pun uspomena. desno je također jedan ormar, a pokraj njega… mali dječak od nekih 6-7 godina, crne guste kose kako sjedi rukama obavijenih oko koljena i gleda u ništa. doslovno u ništa. mogla sam vidjeti kako mu se oči svijetle kao da se prisjeća najljepših događaja života.

big family dinner, the untold pain
their eyes are sparkling on his frozen face

približila sam mu se dovoljno blizu kako bi moja sjena pala na njegove ruke. dignuo je pogled i pogledao me. osjetila sam kako me preplavljuje osjećaj radosti i sreće jer je to on tu… od krvi i mesa. sigurno ga mogu i dotaknuti. ali tuge jer znam što će postati poslije i kakav mu je kraj, ali i straha od onoga što će postati.

angel's calling, asking to get in

ispružila sam desni dlan prema njemu i unutra se našla igračka – mali auto. uzeo ga je u ruku i pogledao me pogledom potpune zahvalnosti.
- kako si znala što želim? – upitao me mirnim glasom, a meni su se suze spustile niz lice. – ako si tu reci nešto. – rekao mi je, a ja sam zaustila da nešto kažem, no riječi nisu izlazile iz usta. – nisi, opet haluciniram. – stavio je auto na pod.
- to sam ja… - na kraju sam rekla, a on je dignuo pogled. - … Aicha, tvoja sestra. –
- sestra? tako stara? –
- ne znam što mi se dogodilo. zaleđena sam zbog nekog prokletstva. tek sedam godina nakon tvoje smrti sam odleđena. – naravno, dječaku ništa nije bilo jasno. – jasnije će ti biti s godinama. – rekla sam mu ne shvaćajući zašto to govorim. iskreno, nisam našla nikakvu povezanost Tomovih budućih godina i moje zaleđenosti, ali to sam očito bubnula kako bi ga umirila.

all he wanted was a toy
all he needed was a gentle heart to lead him throught the dark
when there's nowhere left to fall

Tom se dignuo i stao iza mojih leđa. maknuo mi je kosu i stavio nešto hladno oko mog vrata. maknuo se i sjeo gdje je i prije bio. prošla sam prstima po nekakvom medaljonu. Slytherinov medaljon. pogledala sam Toma pogledom punog zahvalnosti. desnom rukom sam mu taknula obraz i krenula ga zagrliti.

boy and the ghost
his eyes are burning
the lights went out
the dream is on

zagrlila sam… zrak. Tom je nestao. nestala je soba, nestalo je sve. ispod sebe sam osjetila hladnu površinu snijega.

wake up, wake up

podignula sam pogled i vidjela čovječju priliku kako se kreće prema kući.

there's an angel in the snow

potrčala sam prema njoj i uhvatila ju za ruku. Tom, 16 godina. pogledao me.
- pusti me. – rekao mi je, a onda mu je pogled pao na medaljon. – Aicha? –
- ne čini to. – rekla sam mu, iako nisam znala zašto.
- moram, oni su krivi jer ti se to dogodilo. prokleta bezjačka krv u nama. – dovršio je. put mu je već bila blijeda do maximuma, a kosa crnja od ugljena, pogled hladan, a u glasu mu se već čuo ubilački nagon. otrgnuo je moju ruku i ja sam pala u snijeg.

look up, look up

podignula sam pogled i pogledala Toma.

it's a frightened dead boy,
with so much hate, such bad dreams

- Tome!!! – viknula sam za njega, a on me pogledao. suze su ponovno potekle niz moje lice. znala sam da je ovo početak i da ga ne mogu promijeniti. da će se to dogoditi.

he could have seen
the toy's the key,
but no one saw, no one saw

gledala sam kako se njegova prilika polako odmiče prema kući. onako sama u snijegu, promrzla gledala sam kako Tom pomoću čarolije ulazi u kuću. zeleni blijesak… prvi, drugi i teći. mogla sam čuti kako tijela padaju na pod, ali to je bio plod moje mašte. znala sam da je gotovo. napravio je to što je trebao da poslije postane čudovište. sad sam shvatila. postao je Voldemort… samo zbog mene. nisam u to željela vjerovati. pokrila sam rukama lice i nastavila plakati.

all he wanted was a toy
all he needed was a gentle heart to lead him throught the dark
when there's nowhere left to fall
nowhere to hide

osjetila sam kako nestaje snijega ispod mene i kako nešto drugo dolazi. maknula sam ruke i vidjela da je to trava, zelena. prepoznala sam je kao onu oko Hogwartsa jer je ta uvijek mekana i lijepa. dignula sam pogled pitajući se što ću tu, a onda sam vidjela. Harry Potter i lord Voldemort. zadnja borba. dignula sam se na noge.

the silence is hurting
inside it's cold
sleep or die
nowhere to go, nowhere to hide

- NE!!! – vrisnula sam jer sam znala da je ovo Tomov kraj. štapić leti prema Harryju. kletva pogađa Toma. Voldemort pada na pod… kraj, gotovo je. dotrčala sam do njega i kleknula. suze više nisam niti pokušavala spriječiti. padale su niz moje lice. zagrlila sam Voldemorta i utisnula mu poljubac u lice.

his light went out

pogledala sam Harryja puna gađenja i došla do njega. gledao je u mene kao da me jedini vidi. ja sam mu samo rekla:
- ovo nije kraj. pronaći ću te i nećeš se dobro provesti. – rekla sam mu.
- ubio mi je roditelje. – rekao mi je Lončar.
- a ja tebe. – rekla sam mu podlo. odjednom sam osjetila povlačenje za rukav.

looodiloooooooooooooo


ko te je povlaciooo???'heheheheheheheheeeee

kako fency....
jedva čekam dalje....

i ja